Sitotisak

Prednost sitotiska je izuzetna otpornost na pranje do čak 90C i otpornost na habanje, te direktno peglanje po tisku. Posebno se preporučuje kod tiska na radnu odjeću, majice i ostale materijale koji se često peru i puno koriste.
Sitotisak spada u direktnu tehniku propusnoga tiska s mogućnošću tiska na različite materijale i smatra se najstarijom tehnikom tiska.
Forma za tisak se priprema na način da se na svilu nanosi fotoosjetljiv sloj emulzije. Nakon sušenja emulzije, fotoosjetljivi sloj se osvjetljava preko matrice na filmu. Ispiranjem sloja emulzije koji nije osvijetljen stvara se tiskovna forma na svili (u negativu), kroz koju kasnije (u procesu tiska) prolazi boja. Osvijetljeni dio emulzije čini svilu nepropusnom za boju, i na tom dijelu svile boja ne prolazi na predmet koji se tiska. Svila može biti različite gustoće, ovisno od materijala na kojem se tiska i od boje kojom se tiska. Ovisno o gustoći niti svila propušta više (uz manje kvalitetan otisak) ili manje boje (uz više kvalitetan otisak).
U tekstilnoj industriji je praktično nezamjenjiva tehnika tiska na tekstilne predmete, kako direktno na tekstil tako indirektno na transfer papir s kojega se poslije otisak termo prešama prenosi na tekstil pod utjecajem visoke temperature.
Ovisno o vrsti materijala na koji se tiska, koristi se boja pogodna za taj materijal. Tako postoje boje za umjetne materijale, metal, staklo, tekstil (tzv. plastisoli i vodene boje), gumu, itd.
Za tisak se koriste jednokomponentne boje u koje se dodaje razrjeđivač čime se regulira i viskoznost boje, te dvokomponentne boje sa svojstvom brzog sušenja uz dodatak katalizatora.